Sep
17
Prenosimo tekst novinara Damira Petranovića, objavljen na njegovom blogu Slobodna zona i u Slobodnoj Dalmaciji.
‘Kad Grad Split postane većinski vlasnik, sazvat ćemo skupštinu. Skupština će izabrati nadzorni odbor, a nadzorni odbor novu upravu.’
Eto ovako, s dvije jednostavne rečenice, Željko Kerum je prije točno mjesec dana opisao svoj plan za Hajduk. Zvučalo je kao ih je upravo naučio, kao da je stisnut uz zid pa nema ništa pametnije za reći nego to što su mu savjetovali - da će se, eto, držati zakona i procedure. Dakako, slagao je.

Joško Svaguša - tada još samo pekar - sjedio je dva stola dalje i k’o fol nezainteresirano virkao prema drugom kraju birtije, gdje je deset momaka Kerumu doslovno crtalo što bi mu bilo pametno napraviti: potjerati iz kluba Fiorentinija i ostale nesposobnjakoviće, usvojiti taj jebeni kodeks i raspisati natječaj za novog predsjednika Hajduka.
Nije to bila atomska fizika ili formula genoma, čak ni za splitskog gradonačelnika: shvatio je Kerum da se od njega očekuje veliko čišćenje uhljeba i organiziranje poštenog, sposobnog i stručnog kluba. Zašto Torcida mora tražiti ono što bi odgovoran gradonačelnik valjda sam predložio i zagovarao – postalo je jasno vrlo brzo, iz nekoliko prvih Kerumovih poteza:
- Istog dana nešto kasnije, kao da se Torcidi želio narugati, postavio je Joška Svagušu i dao mu titulu ‘vršitelja dužnosti’. - Na Fredija Fiorentinija je zaboravio - eno ga, još se mota negdje po Poljudu - a onako usput je podvalio Ivicu Šurjaka. Nogu je dao samo Ivanu Buljanu, kao da je ubogi Iko sam samcat odveo Hajduka u glib - a nije, jadan, ni svoj posao znao raditi kako treba.
- Kako znamo, natječaji Kerumu baš i nisu omiljena stvar, pa je jedva dočekao ne raspisati i ovoga u Hajduku, makar je javno obećao drugačije.
- A famozni kodeks? Njega je još na tom sastanku presavio i metnuo u stražnji džep, valjda da se sjeti s njime kasnije i doslovce obrisati dupe.
Skupštine, naravno, nema, razvlači se procedura i rasteže strpljenje 6289 malih dioničara koji gledaju kako ih se svakog dana pravi budalama. Jer, doslovce sve što je u Hajduku napravljeno posljednjih tjedana mutno je, na momente i polulegalno: od Svagušina imenovanja do jučerašnjeg sastanka nadzornog odbora (točnije, 4 od 9 njegovih članova) koji je ‘legalizirao’ Šurjaka i još zaposlio nekakvog Karduma, istaknutog menadžera pivovare u stečaju, te Joška Grbića, anonimnog poduzetnika kao nekog novog ‘koordinatora’.
Koji je smisao skupštine za tri tjedna ako je stari nadzorni odbor, kojemu predsjeda zaboravljeni Ivan Kuret, već imenovao upravu na rok od tri-četiri godine? O čemu će dioničari uopće raspravljati? Odlučuje li o bilo čemu Gradsko vijeće, ili je Hajduk iz gradskih potiho prešao u Kerumove ruke? I zar se zaista misli kupiti mir navijača s nekoliko pobjeda ili titulom prvaka, kao da ne znamo da na trulim temeljima uvijek, prije ili kasnije, naleti nekakav Debrecen. Pa makar, kao danas, konačno imali pravog, stručnog trenera i najbolju ekipu u zadnjih petnaestak godina…
Situacija gdje navijači (dakle, ulica) traže kodeks, proceduru i javne natječaje, a vlast (dakle, Kerum i Svaguša) to uporno izbjegavaju nezainteresiranima za Hajduk nije dovoljno jasna, niti će ikad priznati da je ‘rulja’ u pravu. Najlakše je s visoka lamentirati o nogometu kao ‘leglu kriminala i nezakonitosti’, mudrovati o klubovima kao praonicama novca, a zažmiriti na činjenicu da postoje tisuće ljudi koji zahtijevaju veliki obračun i pospremanje, po svaku cijenu
Borba za velikog Hajduka, očito, trajat će puno duže nego što se planiralo…
